Zemljovid - Goiás Velho (Goiás)

Goiás, poznat i kao Goiás Velho (pt. za "Stari Goiás") je do 1937. godine bio glavni grad brazilske države Goiás, koja je nazvana po njemu. Nalazi se u brdovitom području s mnogo slapova četiri rijeke (Rio Vermelho, Urú, do Peixe, Ferreira i Índio), 307 km zapadno od glavnog grada Brazila, Brasílije.

Kako je grad sačuvao izvornu mrežu ulica oko rudarskog kolonijalnog gradića i većinu svojih građevina iz 18. i 19. stoljeća, povijesno središte Goiasa je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2001. godine kao "izvanredan primjer skladne cjeline javnih i privatnih građevina od lokalnih materijala i narodnih tehnika gradnje".

Palača Palácio Conde dos Arcos, povijesna rezidencija intendanata, predsjednika i guvernera Goiasa

Osnovao ga je slavni lovac na robove (bandeirante) i istraživač Bartolomeu Bueno da Silva, poznat pod nadimkom Anhangüera, i isprva je bio poznat kao Santana. Naselje na rijeci Vermelho je osnovano zbog pronalaska zlata koje je ubrzo privuklo veliki broj stanovnika i 1729. je sagrađena kapela. Kako bi imali snažniju kontrolu nad rudnicima zlata, portugalske vlasti iz São Paula su 1739. godine postavile svog upravitelja i grad je od tada bio poznat kao Vila Boa de Goyaz (Dobro selo Goiasa). Goias je 1748. postao glavnim gradom novog distikta i njegov prvi upravitelj, Dom Marcos de Noronha (1749. – 55.), je pretvorio skromno selo u malu prijestolnicu s brojnim građevinama i infrastrukturom koja je preživjela do danas.

Nakon 1770. godine Goias je ušao u dugo razdoblje stagnacije i iako je zadržao titulu glavnog grada daleko je zaostao za brzorastućim gradovima kao što je bio Rio de Janeiro. God. 1937. glavni grad države je postala novoosnovana Goiânia, ali je kolonijalno tkivo grada ostalo sačuvano. Kada je osnovana nova prijestolnica Brazila, Brasilia, ovo područje je ponovno živnulo i obnovljene su neke stare građevine kao što je palača Casa da Câmara, crkve i barake u središtu grada.